Hors Tatomir - Solarni bog Meseca
- Sin Svaroga - Svarožić, brat Dajbogu, Svarožiću, Kresu, sestre hrsalke
- vatreni bog napravljen od Sunca
- Moguče da je Hors bila boginja meseca?
- Druga imena: Horz, Tatomir, Tatun, Tašan, Tašimir, Tašislav
http://hrvatskimitovi.com/tatomir/
Sin je bogaoca Svaruna i bogomajke Kolede, a brat Perunov i Svanimirov. Vrlo je inteligentan, ali i prepreden. Resi ga brbljavost, spremnost i oštroumnost, a uz ime mu vežu i atribut vremenoravnatelj. Zaštitnik je putnika, pastira, glasnika, teklića, pronalazača, trgovaca, sitnih prevaranata i kradljivaca. Čim se rodio odmotao je pelenice, iskrao se iz zipke, te božici Morani otuđio biser smrti. Zbog toga ga je i rastrgao čuvar podzemlja – okrutni Črtov pas Nero. Tako rastrgana zatekli su ga roditelji, prosuli nad njegovom sudbinom suze žalosnice koje su pridonijele tomu da se rastrgani dijelovi njegova tijela iznova spoje, no ipak je i dalje bio osuđen da se na nebu pojavljuje četiri oblika. Sunčev narod prikazivao ga je kao neizrecivo lijepa golobrada mladića pokraj kojega su blijedjele zvijezde, ali i kao stažnog starinu s klobukom i velikim pastirskim štapom u ruci. Pogled mu je bio čas djetinji, čas priprost, čas zrelog čovjeka pa se vjerovalo da udjeljuje pamet, zanosi beskrajne misli, više nego ikoje biće na prostranstvima neba.
Resi ga lukava prijevara i pustolovna ćud ta ga otud nazivaju i nebeski zagonetnik, vječni putnik, skitnica, oploditelj cvijeća, ali i žena. Naime, za njega se pričalo da je bio veliki ljubavnik, te se kao takav prikradao dvorima i uvlačio kroz prozor u postelje usnulim djevojkama obljubljujući ih kradom. Zahvaljujući njemu ponajveći broj ljubavi zbivao se baš noću. Jednom prigodom, u sumrak, nadvio se nad djevojkom nepoznata imena, a plemenita roda, poljubio je svojim srebrnim zrakama, poigrao se toplinom njezina srca, te je učinio ljepšom od svih, ali kada ga je ona prevarila, ražestio se i pretvorio je u lisicu. Kad se pokušao uozbiljiti i oženiti, opet je dobio rogove. Naime, zbog ljubavne nestašnosti napustila ga žena, tako da je veći dio vremena tugovao ili se od stida skrivao u oblacima. Tatomira je često sunčev narod prikazivao kako na nebu napasa svoja stada – ovce (zvijezde), za razliku od nevjeste Zorane koja ranim jutrom napasa zlatna i bijela goveda (oblake). Često bi se on prerušio i u zamamnu djevojku, ali i u žabu samarnjaču.
Kad putuje svijetom, prati ga čopor krvoločnih vukova. Kola mu vuku dva konjica pa je i to razlog što se kreće polako. Od oružja je pripasao sablju kojom siječe sinove tame ili, pak, zlatni srp kojim žanje nebeske zore. Posvećeni su mu prepredeni lisac, nezgrapna kornjača, mudri ćuk i kruška trnovača, od metala srebro. Postoji vjerovanje da je sve ono što se pronađe – njegov dar, te se ne smije vraćati vlasniku, jer se tim činom gubi sreća. Pronašao je i svom narodu udijelio brojeve. U tjednu mu je posvećen ponedjeljak. Lik mu se crtao na nadgrobnim pločama, a svetišta su se nalazila diljem sunčeva svijeta. Jedno takvo bilo je i na Aseriji kod Benkovca.
Tatomir je pandan Sumerskom bogu Nanu ili Semitskom bogu Sini. Nana je obično nazivan En-zu – „gospodar mudrosti". Mudrost personificirana u bogu Mjeseca se vjerojatno odnosi na umjeće astrologije, koja proučava i faze mjeseca.
 |
| Horz |
- Sin Svaroga - Svarožić, brat Dajbogu, Svarožiću, Kresu, sestre hrsalke
- vatreni bog napravljen od Sunca
- Moguče da je Hors bila boginja meseca?
- Druga imena: Horz, Tatomir, Tatun, Tašan, Tašimir, Tašislav
http://hrvatskimitovi.com/tatomir/
Sin je bogaoca Svaruna i bogomajke Kolede, a brat Perunov i Svanimirov. Vrlo je inteligentan, ali i prepreden. Resi ga brbljavost, spremnost i oštroumnost, a uz ime mu vežu i atribut vremenoravnatelj. Zaštitnik je putnika, pastira, glasnika, teklića, pronalazača, trgovaca, sitnih prevaranata i kradljivaca. Čim se rodio odmotao je pelenice, iskrao se iz zipke, te božici Morani otuđio biser smrti. Zbog toga ga je i rastrgao čuvar podzemlja – okrutni Črtov pas Nero. Tako rastrgana zatekli su ga roditelji, prosuli nad njegovom sudbinom suze žalosnice koje su pridonijele tomu da se rastrgani dijelovi njegova tijela iznova spoje, no ipak je i dalje bio osuđen da se na nebu pojavljuje četiri oblika. Sunčev narod prikazivao ga je kao neizrecivo lijepa golobrada mladića pokraj kojega su blijedjele zvijezde, ali i kao stažnog starinu s klobukom i velikim pastirskim štapom u ruci. Pogled mu je bio čas djetinji, čas priprost, čas zrelog čovjeka pa se vjerovalo da udjeljuje pamet, zanosi beskrajne misli, više nego ikoje biće na prostranstvima neba.
Resi ga lukava prijevara i pustolovna ćud ta ga otud nazivaju i nebeski zagonetnik, vječni putnik, skitnica, oploditelj cvijeća, ali i žena. Naime, za njega se pričalo da je bio veliki ljubavnik, te se kao takav prikradao dvorima i uvlačio kroz prozor u postelje usnulim djevojkama obljubljujući ih kradom. Zahvaljujući njemu ponajveći broj ljubavi zbivao se baš noću. Jednom prigodom, u sumrak, nadvio se nad djevojkom nepoznata imena, a plemenita roda, poljubio je svojim srebrnim zrakama, poigrao se toplinom njezina srca, te je učinio ljepšom od svih, ali kada ga je ona prevarila, ražestio se i pretvorio je u lisicu. Kad se pokušao uozbiljiti i oženiti, opet je dobio rogove. Naime, zbog ljubavne nestašnosti napustila ga žena, tako da je veći dio vremena tugovao ili se od stida skrivao u oblacima. Tatomira je često sunčev narod prikazivao kako na nebu napasa svoja stada – ovce (zvijezde), za razliku od nevjeste Zorane koja ranim jutrom napasa zlatna i bijela goveda (oblake). Često bi se on prerušio i u zamamnu djevojku, ali i u žabu samarnjaču.
Kad putuje svijetom, prati ga čopor krvoločnih vukova. Kola mu vuku dva konjica pa je i to razlog što se kreće polako. Od oružja je pripasao sablju kojom siječe sinove tame ili, pak, zlatni srp kojim žanje nebeske zore. Posvećeni su mu prepredeni lisac, nezgrapna kornjača, mudri ćuk i kruška trnovača, od metala srebro. Postoji vjerovanje da je sve ono što se pronađe – njegov dar, te se ne smije vraćati vlasniku, jer se tim činom gubi sreća. Pronašao je i svom narodu udijelio brojeve. U tjednu mu je posvećen ponedjeljak. Lik mu se crtao na nadgrobnim pločama, a svetišta su se nalazila diljem sunčeva svijeta. Jedno takvo bilo je i na Aseriji kod Benkovca.
Tatomir je pandan Sumerskom bogu Nanu ili Semitskom bogu Sini. Nana je obično nazivan En-zu – „gospodar mudrosti". Mudrost personificirana u bogu Mjeseca se vjerojatno odnosi na umjeće astrologije, koja proučava i faze mjeseca.
Nema komentara:
Objavi komentar